Srdačno dobrodošli na izložbama Ejti Štih u suradnji s prof. Janezom Suhadolcem, U.D.I.A. ZADNJI SASTANAK 1. 9. 2011. - 15. 10. 2011. u Galeriju Kresija, Stritarjeva ulica 6, Ljubljana te SUSRETI 1. 9. 2011. - 19. 9. 2011. u Galeriju Luwigana, Gornji Trg 19, Ljubljana. ULAZ SLOBODAN   Poštovane gospođe i poštovana gospodo, gospođice i gospodičići Ejti Štih se i ovaj put kritički, pod okriljem groteske, dodiruje svakodnevnog života u zajednici i svojim djelom zahtijeva da ga u kontekstu traganja za boljim rješenjima suživota dobro promislimo. Ona je filozofinja među slikarima jer pitanja otvara. Iznenađuje nas motivima. Slika i stvara ono što vidi u cjelovitoj kompleksnosti događaja. Ne pokušava ga prikazati dopadljivo umirujuće već nam kroz deformiranost lika postavi pitanje o našem vlastitom liku? Ejti neprekidno upozorava na tragikomičnost naših društvenih uloga i nastojanja koja tim ulogama namijenjujemo. Pitanja koja sebi postavlja Ejti Štih svojom instalacijom Zadnji sastanak, složenoj od dvadeset figura od pečene gline oslikanih akrilnim bojama sa staklenim očima i gipsanim odlivcima zuba, pitanja su koja pogađaju djelovanje svih većih organizacija i društvenih institucija. Nadahnuće za ovaj postav može se pronaći u uobličivanju svetaca u kiparskoj tradiciji španjolskog baroka. Upozorava na birokratiziranost (birokratizam - iz francuskoga bureau - presvlaka činovničkog stolca, ured, službeno osoblje, i grčkog χρατεω, hrateo - vladati) državnih, općinskih institucija koje su postavljene u počecima industrijskog društva za učinkovitije i kompleksnije organiziranje ljudi u projekte “zajedničkog dobra”. Ejti se usredotočila na obred sastančenja važnih “velmoža”, političkih “mudraca”, mjesnih “velikana”, vlastodržaca otuđenih od svakodnevne realnosti, utonulih u svoju imaginarnu okolinu gdje odlučuju o mnogim sudbinama. Kakve su te sudbine mnogih morate prosuditi sami. Ali kako? Kako šačica ljudi djeluje na tako mnoge ljude u zajednici? Kako njihova groteskna tijela mogu producirati daljnje događaje? I kako to da općeprihvaćena pretpostavka da te osobe sastanče samo zato da učvršćuju i reproduciraju vlastite identitete i skrbe za svoje lijepo oblikovane i izrezbarene stoličice, koje je za ovu prigodu pripremio Janez Suhadolc? Je li njihovo stvarno sastančenje samo predstava? Te da iza predstave sastanka nema ničega, samo je polje besmislenosti. Najprije moramo stupiti u sam posvećeni i tajnoviti prostor iza zatvorenih vrata i nazočiti sastanku. Zato nas Ejti, s pripremljenim slobodnim sjedištem za radnim stolom, poziva na interakciju sastančenja s ostalima. Da se obratimo otuđenim vlastodršcima, predstavimo im priču naše svakodnevnice, a za ovu su promjenu oni ti koji slušaju dok smo mi govornici i oni koji nastupamo. Pružena nam je prilika ispričati priču, postaviti tijelo na scenu događaja i zatražiti pozornost. Hoćemo li tu priliku iskoristiti? Sastanak je postav koji je svoju premijeru već doživjeo u galeriji Manzana uno Espacio de Arte u Boliviji gdje ga je vidjelo više od 7.000 posjetitelja. Nakon napornog sastančenja Ejti Štih sve goste u zaključku poziva na šetnju kroz bijelu Ljubljanu, preko Starog trga do Galerije Luwigana, na Gornji trg gdje će biti predstavljeni njeni unikatni slikarski radovi u tehnici akrila. Tu će biti predstavljeni motivi svakidašnjeg života i društvenosti. To su susreti nje, kao likovne umjetnice, s različitim događajima koje je upoznala tijekom svojih putovanja i osobnih zanimanja. Ejti Štih je rođena 25. studenoga 1957. godine u Sloveniji ocu Bojanu Štihu i majci Meliti Vovk. Studirala je na Likovnoj akademiji u Ljubljani i usavršavala se u ateljeu Krste Hegedušića u Zagrebu. Od 1982. godine živi i radi u Santa Cruzu de la Sierri, u Boliviji. Raspon njezina stvaralaštva rasprostire se od likovne umjetnosti do oblikovanja plakata i ilustracija za knjige, časopise i novine. Napravila je kostime i scenografiju za više od 45 kazališnih predstava. Za litografiju je 1981. godine dobila studentsku Prešernovu nagradu, a godinu dana kasnije i Borštnikovu nagradu za scenografiju. Dobitnica je većeg broja međunarodnih nagrada. Od 2005. godine je i direktorica neprofitne Galerije Manzana uno Espacio de Arte koju je, zajedno sa staleškim kolegama, ustanovila u Boliviji. Izlagala je u Sloveniji, Boliviji, Francuskoj, Portugalu, Španjolskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Belgiji, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Čileu, Argentini, Kubi, Peruu, Ekvadoru, Danskoj, Braziliji, Paragvaju i imala oko 60 individualnih te mnogo skupnih izložaba. Njezina slikovita umjetnička djela nalaze se u privatnim i javnim zbirkama širom svijeta. Ejti Štih se posebno zahvaljuje Žigi Lebaru za svu pomoć na ovom projektu. Njegove su vještine bile uistinu dobrodrošle. Miha Poljak