Galerija 14 je u subotu, 6. 2. 2010, ugostila afirmiranu mladu umjetnicu Natašu Mirtič koja je vodila jednodnevnu grafičku radionicu   Unatoč mećavi okupili su se »učenja željni« pojedinci da pobliže pogledaju kako izgleda grafička tehnika linoreza. Slavni slikar Leonardo kaže: "Slikanje je poezija koja je više vidljiva nego čuvstvena, a poezija je slikanje koje je više čuvstveno nego vidljivo". U ovom kontekstu su izrađivani skromni motivi pod stručnim nadzorom Nataše Mirtič. Najprije smo u okviru izradili sliku, nanijeli odgovarajuću boju i konačni motiv otisnuli na papir. Naravno da su neki bili spretniji od ostalih ali bitno je da smo svi zajedno proveli dan u stvaralaštvu. Dan je bio vrlo aktivan, zanimljiv i poučan. Prostor su krasile i osmišljavale slike Nataše Mirtič. O Nataši možemo reči: "da se je svojim višegodišnjim stvaralaštvom – ove će godine navršiti točno jedanaest godina od njezine prve samostalne izložbe – upisala među one malobrojne autore mlađe generacije koji tradiciju grafičkog izraza suvereno prenose u vrijeme sadašnjice. Ako se ponekad možda i učini da je klasična grafika danas više ili manje preživjela i potisnuta na rub, da u njoj teže uočimo izraz koji bi odgovarao zahtjevima sadašnjeg trenutka, upravo stvaralačka agilnost šačice mlađih domaćih umjetnika i umjetnica, među koje spada i Nataša Mirtič, daje zadnji i najuvjerljiviji dokaz za odlučno odbacivanje takvih primisli. Nataša Mirtič je razvila likovni stil koji unatoč određenim odstupanjima tijekom svih tih godina ostaje nepogrešivo njen: sa znakovitim postavljanjem pojedinih grafičkih ploča, odnosno otisaka, jednog pored drugoga, čime nastaju uske strogo odmjerene kompozicije, na površini se njezinih grafika rastvara kaskada pogleda s onu stranu vidljivoga. Radi se o precizno odmjerenim poljima ogrezlim u bjelinu grafičkog lista unutar kojih se rađa živahan i nepredvidljiv svijet imaginacije u kojem autorica istražuje specifične formalne poteze grafičkog medija, a time i bogatstvo njegovih mogućnosti izražavanja. Istraživanje formalnih i procesnih odnosa koje grafika omogućava napaja se u nikada završenim postupcima jednostavnog kombiniranja, eksperimentiranja, ponavljanja, dopuštanja grešaka i slučajnosti. Stoga na ovakav način oblikovanim poljima vidljivoga ne nedostaje svojevrsne intrigantnosti pa ni nekakve prvotnosti likovne arhaičnosti; ovi elementi sa svojim krhkim oblicima te asketskom ljestvicom boja razotkrivaju ponajprije specifičnu poetiku unutarnjeg svijeta umjetnice." Matjaž Brulc